Between Heavens and Hell

četvrtak, 20.04.2006.

Svaki izgubljeni trenutak je jedan korak bliže paklu

Nešto me truje... nešto pored tisuće i tsuće kilokalorija s kojim se ubijam

Ne mogu se pokrenut. kada na samo trenutak izađem iz svoje lude glave, kada iz nekog drugog kuta promatram svoje izmučeno biće... sve izgleda tako lako. Saomo je potrebno krenuti. Boriti se. Da, to je onao što želim biti borac. Ne moram biti savrčena, niti stalno pobjeđivati, samo moram biti borac, dobar borac koji uvijek vjeruje u ono za što se bori.

Ja znam što moram. Teorija je taaaaaaaako lagana. Toliko prosto jednostavna.
Jedi što manje! Vježbaj! Uči i skupčjaj petice! Smij se i glumi da si sretna! Iskoristi svaki trenutak, budi zahvalna na svemu dobrom što ti je Bog dao i uživaj u životu!

A koko li je samo teško to izvesti u praksi.
Znam što moram učiniti. A NEŠTO ME KOČI,KOČI, KOČI. Nešto me koči već mjesecima,godinama. Samo se želim boriti. Ne smijem klečeti pred neprijateljem i moliti da me poštedi. A to je jedino što znam i to mi ubija još i ovo malo dostojanstva što mi je ostalo

Držim satima knjigu ispred sebe, a nemogu se koncentrirat. A znam da moram. Da je to jako važno.

Nešto me tjera da žderem. A znam da ne smijem. Znam da je jako važno da malo jedem.

Nešto me priječi da vježbam, da se smijem, da budem sretna. A znam da će mi poslije biti žao. Znam da će mi se u budućnost činiti ovo što sad moram užasno lako. Ali u ovom trenutku je stvarno teško.

Razmišljam tako dok šećem kvartom i pokušavam izgledati kao normalan prolaznik, a ne kao netko tko bi si najrađe prerezao žle samo da ima imalo hrabrosti.
Bojim se da ne uspijevam u glumljenju uloge normalne osobe.

Jer ja nisam normalna.
Jer se bojim da nikada neću biti normalna,
A znam da trebam dijelovat Normalno.

Oprostite na duljem postu.

zaliven ??? i još jedno pitanjce.

Mislite da bi šta bomoglo kombiniranje un dijete sa nekom svojom?
Npr: 4 dana un, 4 dana nesto moje (s naravno što manje kcal)
i opet tako?

Molim vas, treba mi vaše mišljenje o tome?

- 22:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 19.04.2006.

Ok... sad brojke sramote na sunce

...za početak burninmad

MJERE:

prsa 84.5 (ah, sjebanija građa)

škemba:75cm (zemljo!!! mad )

batci: 99cm (hoćete me vi, il se moram
sama bang )

Trenutačno stanje na vagi :61.2 (najveća težina u mojoj povijesti headbang )

Prije 13 mjeseci imala sam 47kg eek

Želim 47.5kg

DOBRO, a sada izvještaj dana... no daleko sam od toga da bi se mogla pohvalit!

8:30h- 2 šnite integralnog tosta(100kcal)

12- zombiji mojih nagona za žderanje se dižu iz groba :
40g prženog kukuruza(150 kcal)
1 banana (120 kcal)
1 naranča (75 kcal)

13:40- pileća prsa, šnita kruha, namaz od hrena (300 kcal)

15:30- 1 jabuka (75 kcal)

17:30 KOJI MI KURAC BI!
50g biskvita (oko 200 kcal)
2 šnite tosta integ. s šunkom od purećih prsa (oko 150 kcal)

u gradu s frendicama (oko 21 sat)
2 nescafea vanilija, bez šećera (oko 180 kcal)

voda: 2l

vježba: 60 puta gore-dole po stepenicama (oko 15 stepenica)
...AJD, BAR NEŠTO!

pOKUŠAT ĆU SUTR UČINIT TAKO DA SE MOGU S NEČIM MALO I POHVALIT
i da to je, ak me moja matiša još služi 1350 kalorija
s obrirom na mojae faze brejedanja, pristojno je to.

NO SVIJESNA SAM NASTAVIM LI S OVIM TEMPOM DOĆI ĆU DO SVOG CILJA NA SVETO NIGDAREVO!

wave POZDRAV, MOJE RATNICE KOJE SAMNOM DIJELE BITKE U OVOM RATU. GLAVU GORE, HODAJTE USPRAAVNO I NEMOJTE SE POGNUTI ČAK NI ONDA KADA GUBITE
... I SRETNO thumbup

- 23:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 18.04.2006.

Ja stvarno vise neznam

Eh, malo krene pa opet PLJUS! Zderi svinjo. A najvise mi je zao sto sam bila odlična učenica, a ove godine sam si skroz sjebala ocjene i nemrem ih više dići na 4.5 sve da danonočno štrebam a shve zahvaljujuć žderanju. Jer ja kad se nažderem ne mogu učit. Samo me grize savijest i najrađe bi se upucala. bang
Od sutra objavljujem sve što ću pojest i koliko ču vježbaat. Pa neću se valjda tu sramotit pred vama, moje hrabre Ana ratnice.
Ništa, valjda mi mora jednom krenut! nut

- 17:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2006.

Samo da se zna

E daaa- samo da vas pozdravim
Ne kementiran i ne objevljujem postove jar vam nemam nis pametno za rec (osim kako sam primitivna krava), no konstantno citam vase blogove, veselim vam se, tugujm, suosjecam s vama! TU SAM
A sta ima kod mene Nista osim gole sramote.
Okrmila sam se jos 3 kg otkad sam pcela pisati plog
Znaci sad imam 61kilu (visina 169 nszalost)-to i nije tako velika brpjka koliko to mlohavo i odvratno izgleda na meni
Paradoksalno je kako sam se prvi put osjetila debelo s 49 kila prije 3godine. Tada sam postala Ana i smrsavila na 41 i nisam mogla stat Kada su me nakon pola godine moje Ana faze starci isprepadali pocela sam žderat I otada više nikad nisam imala kontrolu Ili nemoj jest ili žderi dok ne pukneš Treća opcija, neka zlatna sredina za mene jednostavno ne postoji I tako sam se udrbljala na 46, p smršavila na 44, pa udebljala na 50, pa vratila na 48, pa 54 I tako su se monotono i prijeteče bez imalo nade za izlas izmjenjivale moje Ana i žderi faze Ah, koliko je nepovratnih trenutaka mog života bačeno na to, koliko sam ljepih trenutaka propustila
A ond kad sam jednom stala na vagu i ugledala brijku 47 odlučila sam da je to to i da je to težina koju ću održavat I tko sam 8 prekrasnih mjeseci provaodila onaj naćin prehrane 3-4 koji sam objevila u prvim postovima. I bilo je stvarno jednostavno i osječala sam se odlično.
A tada mi se u životu dogadilo nešto stresno i negativno Netko mi je stavio bubu u uho o traženju utjehe u hrani. I tako su počeli moje faze konstantnog žderanja koje sade evo traju već godinu dana. I tako sam dosla evo na 61 kg
Već dugo se zavaravam. Uvijek kažem: od sutra ću se trgnuti, ali taj moj početnički entuzijazam odapne već prekosutra.
I tako si je godinu dana govorim od sutra, sutra.
Ponekad ne mogu vjerovat da sam se ovdje našla.
Nije mi najasnije kako?

I jos... do sad nisam nikad mogla povračati ali prije tjedan dana sa uspjel. I ponovilaa to 3 puta u tjedan dana. Ne želim bit Mia. Ne želim bit ni ana. Ali moram se vratit na 47 kg i nikad neće prestati to željeti. Sao ovaj put kad dođem do cilja znat ću to cijeniti.

Samo me još jedna stvar zanima p želim čuti vaše mišljenje. Inače sam pesimistična, depresivna i iskompkeksirana osoba.

Pitam se što je došlo ppvo?

Jesam li je zbog mog nezadovoljstva došla Ana ili sam postala nezadovoljna zato što sam bila Ana?

- 21:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 17.02.2006.

Well, not so bad... going on

Samo idi dalje, i onda kad neznas gdje si, i onda kad padnes. Nemoj ni na trenutak stati, ni onda kada izgubis vjeru, kada ne vidiš više smisla, idi talje. U tome je smisao. Za tebe življenje znači ići dalje.

Ove sam rijeci sama sebi napisala kao poticaj (vise prisilu) nakon katastrofalnog ponedjeljka. Ovo se ne odnasi samo na nacin moje prehrane nego i neke druge moje zivotne borbe (o tome ponesto u iducem postu). Inace ja kada prekrsim svoju zapovijed svog jedenja ili bolje rečeno nejedenja izgubim volju za sve ostalo i cijeli dan mi ode kvragu. Nista mi vise ne znaci, nista mi se nede. Kao da da sam sama na svijetu sa svojom odvratnom i debelom guzicom i hranom koja me želi prvo moćno osvojit, a zatim polako uništiti. Jednostavno sam odlučila da moram GO ON bez obzira na sve. Čim napravim jednu grešku ne smijem sve poslati kvragu i reći da će početi ispočetka sutra ili neki drugi dan. Umijesto toga moram se ISTI ČAS ustai i krenuti dalje Sada.

Inace od utorka sam odlucila opet bit na un dijeti i do danas izdržala jedan period i nije lose (to je najdulje što sam do sad izdržala s ovakvim načinom prehrene i mislim da sam u tih par dana skinula nešto sitno... ali opet i to je nesto.
Ipak, ja bi u ovom trenutku nekaj žvakala (nekaj kaj nije žvaka) ali, ali...
E kako dalje? Neznam. Razmisljala sam da sutra ne krenem opet s proteinskim danom nego tek u ponedjeljak, a preko vikenda jedem onak normalno sve, ali manje. Stvarno se nadam da ako jedem dva dana ono sto nije u un dijeti će se vratiti ona kila kaj sam izgubila u ova četri dana. Ipak bojim se da bi se to moglo dogoditi. Neznam. Sta mi vi predlazete? Nekak mi je ovo tesko preko vikenda!

I jos... vec sam dugo zaljubljena preko usiju u jednog tipa kojeg bas boli za mene. A mozda da si nisam dopustila da se tolko osvinjim... ko zna. al opet je sam proklati zanesenjek koji uziva u osjećaju zaljubljenosti pa mekar bio neuzvraćen. Ipak bolje osijećati ljubavnu patnju nego istovremenu želju za jelom i mršavljenjem.

Inac to je danas znanstvena fantastika ali cini mi se da će ljudi u budulčnosti za koju tisućicu godina smislit finu hrenu bez kalorija. Samo što je neće to doživit. Šmrc, šmrc...šmrc

- 21:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.02.2006.

Zakon za guzatu

1. nema cokolade, keksa i kolaca
2. nema banana

Ah da mi je vratiti vrijema, a ova pamet. U zadnje vrijeme cesto se vracam nekoliko godina unatrag i grizem se jer sada znam kako sam zabrljala, kako mi je sreca bila nadomak ruke, a ja je nisam vidjela. Uvijek sam tragala za necim visim, sa nekiim boljim zivotom, a nisam cijenila ono sto sam imala sve dok to nisam izgubila. I bojim se da cu jos vise propasti ali sada nema povratka. Jedino mi preostaje punovno se ustajati nakon svakog pada. U jednom od svojih iducih postova objavit cu svoju pricu. Nije nista posebno zanimljivo ali meni je zapečatila sudbinu.

Trick: made up by Myself

Inace jedan nacin prehrane koji je mene jedno vrijeme odrzavao (sada se vise nemogu drzati toga)
Ovako: u tijedan dana sigurno se gubi pola kile, mozda i vise (nije bas nesto, ali bolje ista nego nista)

U tijednu se odaberu tri dana (bilo koja, ne moraju ici za redom). Tada se ujutro jede kruh (do 40g) s medom (samo mrvicu meda, oko pola zlice). To je tek dolko da vam utazi zelju za slatkim i da energije za naredni dan. Za rucak se jede nesto proteinsko (pileca, pureca prsa ili riba, oko 100g ili jaje-dva) Jos tokom dana moze se pojesti jedno voce ili dva (svako, osim banane) Ja sam pazila da taj dan ne unesem iznad 500 kcal. I to je to.
Tako bi ja svaki tijedan drzala ta tri dijetna dana. A onda ostala 4 dana u tijednu bila bi kao "normalni" dani. Tada bi jela sve, samo pazila da ne unesem vise od 1650 kcal. Mislim da do tooga mogu unjet dnevno da se ne zdebljam (+vjezbala sam oko 20min svaki dan) Ti normalni dani bili su mi kao nagrada sto sam u dijetnim danima bila dobra cura i motivacije za dalje. A ako bi neki dan ipak presla maksimum za kaznu bi samo za naredni tijedan ubacila jedan dijetni dan vise, a jedan normalan manje.
Inace dijetu preporucam onima koji zele skinuti jos samo par kila ili otrzat stecenu težinu. (ja sam sada daleko od svoje zeljene tezine, pa to nije trenutno za mene.
Znaci taj moj omijer dijetnih i normalnih dana je bil 3:4, a neko ga moz prikagodit po zelji (4:3, 2:5, 5:2 itd...) Pa ko voli nek izvoli.

- 22:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 11.02.2006.

Bio je lijep suncan dan

Pa, bio je lijepo vrijeme sta bi kao trebalo povoljno utijecat na mene. Pa i je donele... (ali opet falš je negdje u mojoj glavi)
Pa, kako napredujem? Bolje receno nazvadujem? Inace danas sam se opet ubila s kalorijama i tonaravno psljednji put (mos mislit). A kad se samo sijetim sto sam nekad mogla izdrzat, al o tome više drugi put. Bas sam si razmisljala kako je polovica mog zivota sjebana u samoj svojoj prirodi (moj genetski kod je ocito ispao katastrofalna kombinacija) a drugu polovicu sam sjbala sama, onako nehotice uvijerena da cinim dobru stvar (ali i o tome neki drugi put, sada nemam snage). Jednostavno se vise bojim donosit bilo kakve odluke jer sve radim krivo, atolko sam glupa da ni ne kuzim kad nesto radim krivo. Opet kad razmisljam o djelovima svoje proslosti koja je zatovena unutar debela(ruzna) i thih(lijepa) kruga shvatim da nisam bila sretna ni kao vaitka cure. No sad sam debela i jos nesretnija. Znaci bolje biti mrsav i nesretan nego nesretan i debeo, a za mene trećeg nema.
Ipak za imam lijepe crne hlace koje nemrem ni zakopcat za mijesec dana zelim stat u njih.
Plan za sutra: do 900 kcal.

I jedno pitanjce. Pomaze li ista jabucni ocat? I koliko ga se treba biti? Jel to mora biti onaj u tabletama ili moze i onaj najobičniji iz boce kaj se stavlja u salatu?

P.S Anie, hvala na savijetu.

- 23:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 08.02.2006.

I am on nobody's side cause nobody is on my side

Evo pise vam samo jos jedan propali slucaj!

Davno sam prestala teziti za tim da me vole.

Vise ne zahtijevam da me prihvate onakvu kakva jesm.

Shvatila sam da me nitko nikada nece potpuno razumijeti (pa nis sama sebe ne razumijem)

Ako zele neka me mrze.

Neka me izbjegavaju.

Samo neka znaju da POSTOJIM.

Ovako...
Vec 3 godine mislim da sam luda a sada znam da sam samo Pro Anna cura (da, kao samo to...)
Inace... ovo nece biti samo anna blog (barem se nadam da cu skupiti snage i za druge stvari u zovotu) ali trenutno mi je ovo na pameti. Naime zdebljala sam se u kratkom roku 13 kila. 13 JEBENIH KILA PTNJE i necu se smiriti dok to sve ne ode dole!
Vec pl godine se prezderavam (kao svaki put si kazem: ovo je poslijednji put, od sutra mijenjam plocu ali taj poslijednji dan zderanja traje vec mjesecima) Znam da sam u zacaranom krugu ali moram izac, moram pronac izlaz SADA.
Evo plana:
Sutra 9.2 (inace 9ka mi je sretan broj pa cemo vidjet9
3l H2O i 3 jabuke (u tri obroka, a ne sve tri odjednom po mom dobrom starom obicaju)

Petak: 3l vode i pol kile krumpira

Subota:3l vode i pol litre mlijeka (0.9 m.m.)

Nedjelja: 3l vode i 300g pilecih prsa.

Ponedjeljak: 4l vode i jedno veliko ukusno nista (a i mislim da se mijesec
mjenja)

Utorak 14. 2. (valentinovo, koje cu kao i obicno docekat jednosmijerno voljeći) stat cu na vagu s nadom da ce mi bar ona uzvratit ljubav pokazujuci barem nesto mane nego sta pokazuje sada). A onda tokom cijelog dana jesti sto god hocu u 5 obroka u vrijednosti stroga ispod 1650 kcal. To bi kao trebala biti nagrada za predhodnih pet dana dobrog ponasanja i motivacija za dalje.

Od srijede cemo dalje vidjeti sta cemo.
INACE: svaki dan vjezbanje i ubitacno ucenje (cak i umne aktivnosti kao streberaj trose kalorije ako netko slucajno nijeznao, dobro samo par bijednih malobrojnih kalorija, a toliko muke, ali opet bar nestoa)

Zvuci jednostavno, ali za slabica poput mene to je pravi izazov!
OVAJ PUT STVARNO MORAM USPIJETI. Zato i vam se i povijeranvam da se stavim pod pritisak i motiviram. Jednostavno ce mi morati biti neugodno reci Moje Princeze nisam uspijela, svinja sam

SADA NE SMIJEM SKRENUTI SA SVOG PUTA, SADA KADA SAM SIGURNA U TO STO ZELIM, OR I'M A GONER.

Inace treba mi savijet: meni je lakse kada mi tjelo trazi hranu, tome ca lakse odupirem, ne smeta mi jako kad sam gladna, cak i vilim taj osijecaj. Al moj mozek i nacin razmisljanja su sjebani i odjednom mi pocnu govorit: jedi zderi nekaj fino, ti ionako nisi za nista drugo, tvoj zivot je prejadan pa ga moras malo zasladit sa keksima i cokoladom, ti moras jesti samo jos ovaj put. SAMO JOS OVAJ PUT; SAMO JOS OVAJ PUT i SAMO JOS OVAJ PUT VEC MJESECIMA. jednostavno mi moja psiha govori da se moram utijesit hranom i tako pobijeci od problema. Kada me to uhvati ne mogu se koncentrirat na nista drugo. Borim se. Hocu jest, necu jest i naravno jedem, samo js ovaj put samo jos ovaj zalogaj ali to pstaje horor koji se ponavlja i bojim se da nece nlkada prestat.

RAZUMIJE LI ITKO OVO?????!!!!!!!!!!
Znam da prvo i osnovno trbam sredit psihu, promijelit nacin razmišljanja.

KAKO SE BORIT PROTV TAKVIH MISLI; MOLIM VAS. (mislim znam one poput a moment on youre heaps ali meni to ne pomaze)

- 23:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>